ŠTO JE DOMOTIKA?
Domotika
je nov i napredan način izvedbe elektroinstalacija. Izvodi se modularnim
elementima i elementima za ugradnju u razvodne ormare namijenjenim za
međupovezivanje putem BUS linije.
Pogledajmo
sliku 1. U gornjem redu laički je prikazana klasična križna linija: tri
prekidača, razvodne kutije, kablovi i rasvjetno tijelo. U drugom i trećem redu
prikazan je napredni sustav: tri dvostruke sklopke, relej (aktivator relejnog
izlaza – aktuator) i kontrolna jedinica (centralna upravljačka jedinica, u ovom
slučaju jedinica za jednostavnije sustave automatizacije). U čemu je razlika?
Klasično
svjetlo palimo i gasimo putem prekidača zatvarajući ili otvarajući strujni
krug. U naprednom slučaju radnja se odvija drugačije: pritiskom na sklopku
(tipku) putem BUS linije šaljemo informaciju kontrolnoj (upravljačkoj)
jedinici. Na osnovu zadanog programa za navedenu sklopku centralna jedinica
putem BUS linije šalje informaciju releju (aktuatoru) koji uključuje rasvjetu.
Gdje je
tu prednost? Iako način upravljanja zvuči komplicirano, prednosti su
višestruke. Prva prednost je povezivanje svih modula na BUS liniju. To je
obični dvožilni kabel na koji se nasumično spajaju moduli bez obzira kojem
sustavu pripadaju, a ujedno služe i kao izvor napajanja za spomenute module.
Informacije se putem BUS kabla prenose do upravljačkih i izvršnih jedinica.
Naredna prednost je u mogućnosti konfiguracije sustava prema potrebi; radom
sustava upravlja kontrolna (upravljačka) jedinica na osnovu programa koji joj
zadamo. Na primjer, u slučaju da želimo promijeniti način upravljanja rasvjetom
(promjenom rasporeda prekidača), kod klasične instalacije morali bi otvarati
razvodne kutije, vaditi prekidače iz kutija u zidu, povući nove vodiče i nanovo
spojiti elemente te ih ugraditi u kutije… U naprednom sustavu dovoljna je
promjena programa u kontrolnoj jedinici za navedeni prekidač i nova funkcija je
istog časa dostupna.
Treća
prednost je multifunkcionalnost; naime, odabirom SCENARIJA jedan prekidač može
istodobno obaviti nekoliko funkcija: uključenje rasvjete, spuštanje
elektromotornih roleta, uključenje grijanja, uključenje rada audio – sustava… i
to sve pritiskom na jednu tipku. Zatim, postoji i mogućnost odabira programa – promjene
funkcija u različito doba dana itd.
Najveća
prednost naprednog sustava je automatizacija. Naime, naprednim sustavom možemo
obuhvatiti sve sustave: rasvjetu, grijanje, ventilaciju, audio – sustav,
kontrolu pristupa, protuprovalnu zaštitu, tehničku zaštitu, komunikaciju i
daljinsko upravljanje… Doslovno svi sustavi u stambenom objektu mogu se
upravljati potpuno automatski, s jednog mjesta.
Na
slici 2 prikazana je gruba podjela modularnih elemenata napredne
elektroinstalacije. U prvom redu su kontrolne (upravljačke) jedinice i jedinice
za nadzor i komandu. Opremljene su zaslonom osjetljivim na dodir i korisničkim sučeljima
za jednostavno rukovanje sustavom.
U
drugom redu prikazane su jedinice za davanje naredbi za rad sustava: sklopke,
IC daljinski upravljač, termostat i IC senzor. Treći red su moduli za nadzor
pristupa i protuprovalni sustav: čitač smart kartica, numerička tipkovnica i
čitač transponderskog ključa. Nakon njih slijede releji i sučelja za
prilagodbu.
U
četvrtom redu prikazani su elementi audio – sustava: modul s RCA priključkom,
IC sučelje, modul za upravljanje audio – sustavom, modularni zvučnik i
modularna sirena. Prikazan je tek mali broj modula; sa ostalim tipovima modula
susrest ćemo se tijekom daljnjeg teksta.
PRINCIP RADA
Slika 3 – napredan sustav električne instalacije
Iako
smo do sada opisali osnove rada naprednog sustava, iz opisanog ne možemo
zaključiti koje su prednosti i zašto je taj sustav napredan. Stoga pogledajmo
sliku 3; uočavamo nekoliko modularnih elemenata i dva elementa za ugradnju na
sabirnice u razvodne ormare. Crnom i crvenom bojom označen je BUS vodič, dok je
smeđom i plavom bojom označen vod visokog napona (220 V).
Iako je
na slici prikazan mali broj elemenata, prednosti su vidljive: jedina veza
između svih modula je BUS vodič. Kod ugradnje nije bitan raspored prikapčanja
elemenata na BUS liniju, možemo ih povezati nasumično. Uz BUS liniju na za to
namijenjene module (releje – aktuatore, ispravljače i sl.) spajaju se potrošači
na naponu gradske mreže.
Za
razliku od klasične instalacije, nakon ugradnje i povezivanja elemenata sustav
je „gluh i slijep“. Potrebno je izvršiti podešenje (programiranje) u kontrolnoj
(upravljačkoj) jedinici te svakom modulu dodijeliti njegovu funkciju. Pod brojem
1 na slici 3 prikazana je kontrolna (upravljačka) ploča. Služi za programiranje
funkcija sustava i pojedinih elemenata kao i za nadzor rada sustava, a ujedno
ima i portafonsku funkciju. Pod brojem 2
prikazana je numerička tipkovnica za upravljanje radom protuprovalnog sustava,
pristupu podešenju sustava i sl. Broj 3 je sobni termnostat s vremenskom
funkcijom (timerom). Broj 4 prikazuje modularni IC senzor. Brojem 5 označen je modul za priključenje Ipoda ili Iphonea u
audio sustav. Broj 6 je kombinacija dva prekidača – za upravljanje
elektromotornim roletama i scenarijem. Brojem 7 označen je slični modul sa tri
prekidača – jedan za scenarij a dva za upravljanje roletama. Broj 8 predstavlja
relejni pogon za upravljanje rasvjetom u obliku modula, dok je broj 9 element
sa istom namjenom samo služi za ugradnju u razvodni ormar. I na kraju brojem 10
predstavljen je ispravljač – napojna jedinica za sve module priključene na BUS
liniju.
Iz ovog
malog isječka napredne instalacije uviđamo šarolikost mogućnosti i primjene
modularnih elemenata. U kratkim crticama – „mozak“ sustava je kontrolna
(upravljačka) jedinica. Ona može upravljati za naše potrebe gotovo neograničenim
brojem modula. Služi za unos programa i funkcija te za nadzor sustava. U sustav
se može priključiti gotovo neograničen broj modula uključujući i module za upravljanje
i nadzor opremljene ekranima osjetljivim na dodir. Što se pak tiče ostalih
modula, kompletnu elektroinstalaciju možemo izvesti kao naprednu, uključujući i
upravljanje radom svih utičnica i kompletne rasvjete.
PRILAGODBA
Slika 4 – prilagođavanje klasičnih elemenata električne
instalacije naprednom sustavu
Slika 4
prikazuje nam mogućnost prilagodbe naprednog sustava na klasične elemente za
nadzor i upravljanje, te upravljanje potrošačima. Lijevo na slici prikazano je
sučelje za prijenos informacije s kontakta termostata (ili bilo kojeg drugog
senzora) na kontrolnu (upravljačku) jedinicu. U ovom slučaju termostat služi za
upravljanje ventilacijom. Do njega je prikazano sučelje za prijenos informacije
sa senzora koji su u funkciji i ne mogu se otpojiti iz naponske mreže (kontakti
pod naponom). U ovom slučaju sučelje prenosi informaciju o stanju tlačne
sklopke.
Nadalje,
prikazan je aktuator (aktivator) sa 4 releja koji u ovom slučaju služi za
upravljanje radom trofaznog elektromotora vodene crpke (hidrofora). I kao
posljednji prikazan je modularni aktuator (relej) za upravljanje radom
ventilatora.
Zašto
se upravljanje ne vrši klasičnim načinom, već putem napredne instalacije? Na
početku moramo se prisjetiti da su za rad spomenutih uređaja potrebni specifični
senzori (tlačna sklopka i sl.) ili senzori ugrađeni u sustav (termostat u
rekuperatoru), koje ne smijemo isključiti iz sustava upravljanja. Međutim,
želja nam je poboljšati upravljanje spomenutim uređajima i uvrstiti ih u sustav
potpune automatizacije. Na opisani način upravljanje uređajima prepustili smo
kontrolnoj (upravljačkoj) jedinici, u kojoj uz osnovne uslove pripadajućih
senzora možemo pridodati bilo koji drugi uslov kojim ćemo ostvariti
kvalitetniji rad sustava. Tako npr. uz pripadajući senzor u sustav ventilacije možemo
dodati uslovnosti vremenskog upravljanja, razlike u tlaku, razlike u
temperaturi, radu kuhinjske nape…
Ukratko,
opisanim elementima možemo u napredan sustav automatizacije integrirati sve
klasične kućne sustave!
RASVJETA
Opisom
rasvjete najjednostavnije ćemo shvatiti princip rada naprednog sustava. Za
početak pogledajmo izgled prekidača (slika 1); nikakva posebna filozofija,
dvostruki i trostruki prekidač. Postoje moduli – prekidači i moduli – prekidači
sa ugrađenim aktuatorima – relejima za upravljanje rasvjetom, elektromotornim
roletama, žaluzinama…
U čemu
je bit? Naime, iako se radi o prekidačima, u biti to su moduli pomoću kojih
dajemo informaciju komandnoj (upravljačkoj) jedinici o željenoj radnji. Na
osnovu postavki koje smo unijeli za svaki prekidač upravljačka jedinica šalje
informaciju određenom releju – aktuatoru, koji pak izvršava željenu radnju
(uključuje rasvjetu). Iz toga razabiremo da možemo po želji odabrati i kasnije
mijenjati funkciju svakog prekidača jednostavnim odabirom programa u
upravljačkoj jedinici. Nadalje, istim prekidačima može se upravljati i već
opisanim scenarijima: npr. istodobno uključenje rasvjete i spuštanje roleta
pritiskom na jednu tipku. Funkcije scenarija određuju se u upravljačkoj jedinici i
dodjeljuju se pojedinim prekidačima.
Scenariji su pogodni i za upravljanje „putovima svjetla“ – na primjer „put svjetla“
spavaća soba – predhodnik – kupaona. Scenarij služi za uključenje rasvjete kad
imamo noćnu potrebu odlaska na zahod; pritiskom na samo jednu tipku uključuje
se rasvjeta u svim prostorijama kojima ćemo se kretati. Funkcije scenarija su
mnogostruke i uz malo planiranja mogu nam uvelike olakšati i unaprijediti
upravljanje rasvjetom.
Slika 3
prikazuje raspored modula za upravljanje rasvjetom i roletama po prostorijama,
dok nam slika 4 pruža pojednostavljenu sliku potrebnih elemenata. Prikazani
broj modula predstavlja optimum, ali bez problema možemo dodavati module prema
našoj želji i potrebi. Razabiremo da je upravljanje rasvjetom znatno drugačije
nego kod klasične rasvjete. Iako nećemo ići u detaljan opis funkcioniranja
svakog elementa i dijela rasvjete, bitno je spomenuti ovo: svaka grupa
prekidača namijenjena je za upravljanje rasvjetom, roletama ili žaluzinama, i
scenarijima (dva scenarija po grupi prekidača). U slučaju potrebe funkcije prekidača
naknadno se mogu izmijeniti jednostavnom promjenom postavki u kontrolnoj
(upravljačkoj) jedinici. Za upravljanje pojedinim elementima instalacije
koristi se i daljinski upravljač za 14 funkcija. IC prijemnik daljinskog
upravljača povezan je sa BUS linijom i funkcije daljinskog upravljača određuju
se u komandnoj (upravljačkoj) jedinici. Uz scenarije postoji i mogućnost
upravljanja dijelovima rasvjete pomoću programa: uključenje ili isključenje
rasvjete u određeno vrijeme, osvjetljenje uvjetovano vanjskim osvjetljenjem,
posjednutošću prostorija itd.
NADZOR POTROŠNJE
Slika 5 – sustav za nadzor potrošnje i sprječavanje
preopterečenja
Kao što
mu i naziv govori, nadzor potrošnje električne energije služi za kontrolu
ukupne potrošnje električne energije u domaćinstvu, kao i za sprječavanje preopterećenja.
Naime, električna instalacija mora biti opremljena limitatorom; u želji
izbjegavanja iskapčanja električne energije putem limitatora ugrađujemo sustav
za nadzor opterećenja (slika 5). Sustav se sastoji od modula za nadzor
opterećenja koji putem mjernog transformatora (MT) priključenog na glavni
energetski vod nadzire ukupnu potrošnju električne energije i podatke
prosljeđuje do komandne (upravljačke) jedinice. Naravno, putem praktičnih
korisničkih sučelja (slika 6) možemo u bilo kojem trenu dobiti informacije o
trenutnoj potrošnji i potrošnji u proteklom vremenu.
Međutim,
uz nadzor potrošnje sustav ima i ulogu sprječavanja preopterećenja; na osnovu
parametara unesenih u komandnu jedinicu u slučaju pojave preopterećenja modul
za nadzor opterećenja počinje isključivati potrošače iz sustava opskrbe
električnom energijom. Sustav za nadzor preopterećenja može upravljati radom do
8 potrošača, te ih isključivati redom od prvog do osmog dok god postoji
preopterećenje. Kao što vidimo na slici 5, uređaji su priključeni na električnu
instalaciju preko releja – aktuatora, koji u slučaju potrebe mogu izvršiti
isključenje istih.
U našem
slučaju odredili smo prioritet („listu prioriteta“ velikih potrošača od 1 do 8)
isključenja; najveći prioritet ima toplinska pumpa, što znači da će pri pojavi
preopterećenja prva biti isključena. Slijedeći potrošač na listi prioriteta je
trofazni motor sustava za navodnjavanje; u slučaju preopterećenja i nakon
isključenja toplinske pumpe sustav će nastaviti isključivati uređaje po listi
prioriteta, pa će i motorni pogon navodnjavanja biti isključen. U slučaju pak
daljnjeg preopterećenja sustav isključuje potrošače redoslijedom prioriteta dok
god postoji preopterećenje.
Uz
spomenuti sustav releji – aktuatori prikazani na slici 5 istodobno se mogu
koristiti i u sustavu dirigirane potrošnje, automatizacije i sl.
SUSTAV ZA ODRŽAVANJE TEMPERATURE
Slika 7 – sustav za održavanje temperature
Iako je
o sustavu za održavanje temperature (grijanje, hlađenje, ventilacija) rečeno
gotovo sve, pošto se radi o vrlo bitnom sustavu automatizacije moramo prikazati
kako to izgleda „u praksi“. Iako je prikazana tek jedna od mnogobrojnih
mogućnosti, bit našeg sustava je automatsko upravljanje putem komandne
(upravljačke) jedinice.
Sustav
možemo podijeliti na nadzorni dio (termostati) i izvršni - upravljački dio (releji). Na
osnovu informacija iz termostata i parametara (programa) komandna jedinica vrši
upravljanje sustavom za održavanje temperature putem releja – aktuatora: broj
okretaja ventilatora, otvaranje elektroventila podnog grijanja, registra,
uključenje toplinske pumpe itd. Sustav je u stanju održavati temperaturu u
granicama od 1 °C, kao i konstantnu i kvalitetnu izmjenu zraka u
prostorijama. Naravno, za cjelovit rad sustava potrebna je i integracija
kuhinjske nape, sustava za zagrijavanje sanitarne vode, vanjskih termostata,
elektromotornih pogona prozora itd.
Sve u
svemu, sustav za održavanje temperature u stanju je potpuno automatski
održavati optimalne životne uvjete poštujući stroge zahtjeve niskoenergetskog
stambenog objekta.
PROTUPROVALNI SUSTAV
Slika 1 – raspored modula protuprovalnog sustava
Kao i
ostali sustavi, i protuprovalni sustav je integriran u napredni sustav
automatizacije. Radom sustava upravlja komandna (upravljačka) jedinica. Radi
lakšeg nadzora objekta protuprovalni sustav je podijeljen u dvije zone:
prizemlje i prvi kat.
Informaciju
o provali sustav dobiva putem senzora: IC senzora, kombiniranih IC i
mikrovalnih senzora, magnetnih kontakata za prozore i vrata, udarnih kontakata
za staklene površine i zaštitnih šinja – IC barijera (slika 2). Na slici 1
vidimo raspored modula po objektu. Za nadzor prostorija i dvorišta služe IC
detektori; u slučaju promjene temperature u „vidnom polju“ senzora komandna
jedinica dobiva informaciju o promjeni i uključuje alarm. U dnevnom boravku,
dvorištu i hodniku postavljaju se kvalitetniji i precizniji kombinirani IC i
mikrovalni senzori. Galerija je zaštićena zaštitnim šinjama koje stvaraju
nevidljivu barijeru čijim prolaskom se aktivira alarm.
Prozori
i vrata zaštićeni su magnetnim kontaktima; u slučaju otvaranja razdvajaju se
kontakti i putem prilagodnog modula šalju informaciju u komandnu jedinicu.
Staklene površine zaštićene su udarnim kontaktima koji se aktiviraju
razbijanjem stakla. Postoje i kontakti za nadzor roleta, žaluzina, garažnih
vrata i slično.
Uključenje
alarma odvija se na više načina: transponderskim ključem kraj ulaznih vrata ili
numeričkom tipkovnicom u dnevnom boravku i na galeriji. Protuprovalni sustav se
u čitavom objektu uključuje transponderskim ključem prilikom izlaska iz objekta.
U dnevnom boravku moguće je uključiti protuprovalni sustav u zoni 2 – nadzor prvog
kata i ulaza sa balkona. Prilikom odlaska na spavanje tipkovnicom na galeriji
uključuje se protuprovalni sustav u zoni 1 – prizemlju. Tako je objekt
djelomično zaštićen i kada boravimo u spavaćoj sobi na katu. Upravljanje protuprovalnim
sustavom može se uključiti i u scenarij.
U
slučaju aktiviranja protuprovalnog sustava uključuju se sirene: vanjska,
unutarnja u dnevnom boravku i unutarnja u spavaćoj sobi. Istodobno je moguća i
dojava dežurnoj zaštitarskoj službi putem GSM pozivnika. Protuprovalni sustav
opremljen je vlastitim napajanjem za slučaj nužde.
U
sklopu protuprovalnog sustava nalazi se i „sigurna soba“ sa protuprovalnim
vratima, sustavom za sprječavanje krađe – sustavom pasivnog i aktivnog otpora,
komunikacijskim uređajima itd. Pozicija i oprema sigurne sobe neće biti
opisana.
Opisanim
sustavom (uz neke nespomenute dodatke) zaštita objekta je potpuna, jednostavna
za upravljanje i maksimalno učinkovita. U protuprovalni sustav mogu se
priključiti i bežični senzori u garaži, radioni itd.
SUSTAV TEHNIČKE ZAŠTITE
Iako
sustav tehničke zaštite pripada pod sigurnosno – nadzorni sustav objekta, radi
lakšeg razumijevanja razmatrat ćemo ga kao posebni sustav. Sustav tehničke
zaštite služi za nadzor ispravnog rada ostalih sustava te za nadzor i
sprječavanje kvarova i opasnih situacija koje bi mogle prouzročiti štetu u
objektu.
Neželjene
situacije možemo podijeliti u dvije kategorije: smetnja (nestanak pritiska vode
i napona u gradskoj mreži) što zahtijeva tek osnovne radnje i pružanje
informacije o događaju, i kvar (radi kojeg može doći do nastanka štete). U
slučaju kvara sustav tehničke zaštite poduzima radnje za sprječavanje nastanka
opasnih situacija i težih posljedica uzrokovanih kvarom.
Slika 4 – elementi sustava tehničke zaštite
U
slučaju nastanka smetnje sustav zaštite pruža nam informaciju o smetnji putem
signalizacije na upravljačkoj jedinici ili putem dojavnika. U slučaju nestanka
električne energije sustav uključuje rezervne izvore napajanja i preusmjerava
električnu energiju na potrošače koji moraju kontinuirano biti u pogonu. U taj
segment sustava spada i sustav ponovnog uklopa zaštitne sklopke i sustav
nadzora stanja automatskih osigurača osjetljivih uređaja. Što se pak tiče
vodoopskrbe, u slučaju nestanka vode u gradskoj mreži sustav prebacuje
napajanje vodovoda na pomoćni izvor i pruža nam informaciju o radnji.
Kvarovi
su mnogo opasniji zbog teških posljedica koje mogu nastati kao posljedica kvara.
Na primjer, u slučaju istjecanja gradskog plina može doći do eksplozije, požara
ili gušenja. Ugljični monoksid je opasniji jer nema boju ni miris, a u slučaju
nakupljanja u prostoriji može doći do gušenja i smrti. Za sprječavanje
posljedica uzrokovanih istjecanjem plina ili nakupljanjem ugljičnog monoksida
služe senzori za plin i ugljični monoksid (CO). Senzori za detekciju plina i
ugljičnog monoksida smještaju se u kuhinju na mjesto u blizini poda i mogućeg
izvora kvara (plinske pećnice, ploče za kuhanje i sl.). Nadalje, senzori za
plin i ugljični monoksid postavljaju se i u kotlovnicu, kao i u sve ostale
prostorije u kojima se nalazi plinski priključak i uređaj sa otvorenim
plamenom. Pri detekciji plina sustav putem elektromagnetnog ventila zatvara
dovod plina (slika 4). Nadalje, sustav može uključiti ventilaciju i otvoriti
prozore radi provjetravanja, pod uslovom da navedenom radnjom ne prouzroči
iskrenje. Kod istjecanja ugljičnog monoksida sustav može zatvoriti dovod plina
(kao uzroka nepravilnog sagorijevanja), te uključiti ventilaciju i otvoriti
prozore. U oba slučaja, kao i u svim ostalim slučajevima nastanka kvara,
uključuje se signalizacija putem sirene i dojavnika.
Prostorije
sa vodovodnim priključcima opremaju se sustavom za zaštitu od istjecanja vode –
protupoplavnim sustavom. U kuhinju, kupaone i zahode ugrađuju se bežični
senzori za vodu koji u slučaju istjecanja vode po podu prostorije prosljeđuju
informaciju komandnoj jedinici putem modularnih prijemnika. U tom slučaju
sustav zatvara elektroventil glavnog dovoda vode, isključuje pumpe dopunskog
napajanja i uključuje signalizaciju – alarm.
Što se
tiče sustava za zaštitu od požara preporučujem ugradnju kvalitetnog neovisnog
sustava sa vlastitom centralnom jedinicom, dojavnikom i rezervnim napajanjem. U
prostorije gdje postoji povećana opasnost od požara ugrađuju se kombinirani
senzori topline i dima. U slučaju požara aktivira se protupožarni sustav koji
uključuje sirenu i dojavu vatrogasnoj postaji,zatvara protupožarne zaklopke na
ventilacijskom sustavu kotlovnice i prosljeđuje informaciju o požaru kontrolnoj
jedinici putem prilagodnog sučelja. Sustav tehničke zaštite tada poduzima
radnje zaštite: isključuje rad ventilacijskog sustava, zatvara sve zaklopke na
ventilaciji, zatvara dovod plina, isključuje glavnu sklopku električne
instalacije, zatvara prozore i uključuje dojavu. Nakon gašenja i otklanjanja
uzroka požara postoji mogućnost uključenja nadziranog odimljavanja – uključenja
ventilacije i otvaranja svih prozora.
Na
slici 4 sa desne strane prikazana je integracija uređaja i ostalih sustava u
sustav tehničke zaštite putem prilagodnih sučelja za kontakte. U slučaju
toplinske pumpe, bivalentnog spremnika i solarnog sustava nadzire se rad
internog (ugrađenog) sustava zaštite; u slučaju pregrijavanja ili kvara prosljeđuje
se informacija kontrolnoj jedinici, koja pak poduzima dodatne radnje zaštite i
uzbunjivanja. Zaštita od nevremena služi za zatvaranje prozora u slučaju jake
kiše ili vjetra, kako bi se spriječila poplava nastala od kiše nošene vjetrom.
U
sustav tehničke zaštite može se integrirati i zaštita od povratnih voda, zaštita
od pregrijavanja prostorija, nadzor navodnjavanja, zaštita od smrzavanja i
slično. Kvalitetan sustav tehničke zaštite pružit će maksimalnu sigurnost
stambenom objektu i njegovim žiteljima.
VIDEO NADZOR I SUSTAV ZA KONTROLU ULAZA
Ulazimo
u područje iznimno velikog broja mogućnosti; video nadzor (CCTV) i kontrola
ulaza mogu se izvesti na maltene bezbroj načina zbog šarolikog spektra
proizvoda namijenjenih za tu svrhu. Na slici 5 i 6 prikazan je odabir elemenata
za video nadzor i kontrolu ulaza koji je integriran u sustav automatizacije.
Slika 6 – principijelna šema povezivanja elemenata za video
nadzor i kontrolu ulaza
Što
reći o sustavu koji se može ugraditi na bezbroj načina? Naš odabir je sustav
ožičen dvožilnim kablom, sa pet kamera: jedna u pozivnom panelu pred ulaznim
vratima i četiri unutarnje kamere za nadzor hodnika, dnevnog boravka, galerije
i sobe na katu koja se može koristiti kao dječja soba. Nadzor se vrši na
upravljačko – nadzornim jedinicama u dnevnom boravku i spavaćoj sobi, no
postoji i mogućnost proširenja na ostale prostorije, ovisno o tipu i veličini
objekta. Dodana su i tri portafona za komunikaciju i otvaranje vrata, a moguća
je i međukomunikacija. Portafonsku funkciju mogu imati i ostale komandno –
nadzorne jedinice u objektu.
Sustav
se može opremiti i sa vanjskim kamerama, uređajem za snimanje, sučeljem za
integraciju sa TV prijemnikom, protuprovalnim sustavom, daljinskim nadzorom,
kontrolom pristupa… Uglavnom, mogućnosti sustava su velike i mogu se
primijeniti za sve zahtjeve i u svakom objektu.
AUDIO – SUSTAV
Slika 8 – princip rada audio - sustava
Napredni
sustavi inteligentne kuće uključuju i audio sustav. U sklopu ponude elemenata
(modula) za izvedbu naprednih tipova instalacije nalaze se i modularni elementi
audio – sustava: zvučnici, pojačala, konektori, upravljački elementi, FM
prijemnici, priključna mjesta za mobilne telefone i playere… Naravno, opisani
elementi integriraju se u cjelinu putem BUS linije ili namjenske BUS linije za
audio sustav (linije plave boje na slici 7), čija je funkcija identična klasičnoj
BUS liniji.
Kućni
audio sustav podijeljen je na izvore zvuka (FM prijemnik, RCA priključak, MP3
player), module za upravljanje glasnoćom, odabirom pjesama itd. (koji u sebi
mogu imati integrirana pojačala), zatim od pojačala, zvučnika, pozivnika itd.
Audio sustav može se podijeliti na više zona sa neovisnim upravljanjem i
izvorom zvuka u svakoj zoni. U našem slučaju objekt smo podijelili u četiri
zone: dnevni boravak, galerija, radna soba i spavaća soba. Svaka prostorija
opremljena je zvučnicima, pojačalima i elementima za upravljanje. U audio –
sustav dodani su i pozivnici pomoću kojih možemo ostvariti komunikaciju unutar
objekta.
Audio –
sustav može se izvesti na mnogo načina. Uz upravljanje modulima može se
izvršiti i upravljanje daljinskim upravljačem ili modulima za nadzor i
upravljanje opremljenim dodirnim ekranima u boji. O odabiru video i audio
sustava potrebno je brižno planiranje od strane stručnih osoba, uz poštivanje
vaših želja i potreba.
UPRAVLJANJE, NADZOR I KOMUNIKACIJA
Iako smo
do sada prikazali neke mogućnosti upravljanja i nadzora naprednog sustava, u
ovom poglavlju otići ćemo i korak dalje – sustav ćemo opremiti i multimedijskim
video – zaslonom od 10 '' koji služi za upravljanje i nadzor rada sustava, kao
video – portafonsko mjesto, ili Internet preglednik. Smješten je na preglednom
i pogodnom mjestu u dnevnom boravku, i služi kao multifunkcijsko središnje mjesto
naprednog sustava.
Slika 10 – izgled nadzorno – upravljačkih modula i sučelja
U
radnoj sobi nalazi se zaslon osjetljiv na dodir koji također služi za nadzor i
upravljanje i kao video – portafonska jedinica. U kotlovnicu je ugrađen
nadzorni i upravljački modul sa dodirnim ekranom koji služi prvenstveno za
uhodavanje, nadzor i podešavanje rada sustava za održavanje temperature,
vodoopskrbnog sustava i tehničke zaštite objekta. U spavaću sobu ugrađena je
jedinica za upravljanje i nadzor te video – portafoniju sa središnjim nadzorno –
upravljačkim modulom i modulom video – portafona.
Primjećujemo
da su upravljačko – nadzorni moduli opremljeni dodirnim ekranima. Nadzor i
upravljanje vrši se putem vrlo jednostavnih i razumljivih korisničkih sučelja.
S druge strane pak rad samog sustava briga je stručnih osoba; ugradnju, uhodavanje
i podešavanje sustava obavljaju isključivo stručnjaci, stoga vas ne treba
zabrinjavati kompliciranost izvedbe samog sustava.
Naravno,
kao šećer na kraju dolazi mogućnost daljinskog nadzora i upravljanja cjelokupnim
sustavom putem mobilnih uređaja ili računala.
SUPERINTELIGENTNA KUĆA - "NO SWITCH"
Postoji
li još napredniji sustav automatizacije, pod uslovom da ne spada u SF
tehnologiju i da nije katastrofalno skup? I kako bi taj sustav mogao izgledati?
Ruku na
srce, unatoč što se spomenuti sustav može izvesti pomoću elemenata koji su
standardizirani i dostupni na tržištu, ipak bi bio – skup. Zašto?
Slika 2 – korisničko sučelje za podešavanje sustava na
središnjem upravljačkom modulu
Naime,
ne radi se o sustavu nadzornih kamera i računalima za praćenje kretanja u
prostorijama; iako takvi sustavi postoje, cijena im paprena! Namijenjeni su za
velike poslovne ili zaštićene objekte, pa ne dolazi u obzir ugradnja u stambeni
objekt; cijena sustava mogla bi premašiti ukupnu cijenu svih građevinskih
radova, stolarije, instalacija, interijera itd.
U našem
slučaju radi se o IC modulima za nadzor kretanja i prilagodnim sučeljima, koji
se, nažalost, radi specifičnosti svakog objekta moraju pojedinačno projektirati
i izraditi „po mjeri“. I to je jedini razlog znatno više cijene sustava. Ostali
moduli, uređaji i sučelja standardni su i jednostavno ih je ugraditi i uhodati.
U čemu
je kvaka? Pogledajmo sliku 1. Na njoj su prikazani SVI, ponavljam: svi
prekidači potrebni za naš objekt! Radi se o prekidačima namjere. Ostalim
radnjama sustav u potpunosti upravlja bez potrebe za našim sudjelovanjem. Kako
sustav radi?
Najvažniji
elementi sustava su već spomenuti nadzorni elementi za praćenje kretanja osoba
po prostorijama, kao i njihovom broju; radi se o jednostavnim IC senzorima i sučeljima
– logičkim modulima za prijenos informacije u komandnu (upravljačku) jedinicu. Objekt
se oprema sa znatno većim brojem senzora (termostata, toplinskih senzora,
presostata, luksomata…) koji komandnoj jedinici daju informacije o stanju u
prostorijama i okolini. Nadalje, uređaji se opremaju strujnim senzorima kako bi
komandna jedinica prepoznala naše radnje i na osnovu toga prilagodila rad
sustava. I na kraju potrebno je precizno i dugotrajno uhodavanje sustava, puno
kompliciranije nego kod napredne instalacije.
Što
sustav pruža? Sustav nadzire naše kretanje, broj osoba u prostorijama i naše
radnje i na osnovu toga obavlja radnje koje smo do sada morali raditi ručno:
upravljanje rasvjetom, protuprovalnim sustavom, audio – sustavom, grijanjem
itd. U načelu kvalitetan supernapredan sustav u potpunosti može zadovoljiti sve
naše potrebe za radom svih sustava; mogao bi proći dan a da nijednom ne
pritisnemo prekidač na zidu! Naime, kako se krećemo objektom sustav nam uključuje
rasvjetu, gasi rasvjetu u prostorijama koje smo napustili, upravlja
ventilacijom obzirom na broj osoba u prostoriji itd.
Jedini
upravljivi elementi instalacije prikazani su na slici 1: prekidači NAMJERE! Radi
se o prekidačima pomoću kojih sustavu dajemo informaciju o specifičnim radnjama
koje želimo učiniti: kupanje (priprema kupaone – podizanje temperature),
kuhanje (upravljanje napom i ventilacijom), spavanje (prebacivanje sustava na
noćni rad) i buđenje (što može biti samo noćni posjet zahodu ili jutarnje
buđenje – sustav će prepoznati našu namjeru. U slučaju buđenja pomoću budilice
sustav se sam prebacuje u aktivan rad).
Koje su
prednosti? Prednost je u podjeli rada svih sustava na velik broj zona: svaka
prostorija može predstavljati jednu zonu. Pošto sustav zna gdje se nalazimo,
izvršit će isključenje svih nepotrebnih sustava u prostorijama gdje ne boravimo
(svjetlo, grijanje, audio sustav), a uključit će potrebne (protuprovalni
sustav). Nadalje, upravljanje rasvjetom, roletama i prozorima također će biti
automatizirano prema našem kretanju po objektu, vanjskoj temperaturi i
osvjetljenju i sl. U slučaju uključenja pojedinih uređaja (TV prijemnik) sustav
će automatski prilagoditi nivo osvjetljenja prema našim potrebama.
Sve u
svemu, superinteligentan sustav je sustav budućnosti. Unatoč malom broju
elemenata vrlo je skup, uhodavanje je dugotrajno i mukotrpno, ali je krajnji
proizvod sustav koji će umjesto nas izvršiti sve radnje upravljanja kako bi nam
omogućio bezbrižan život u najvećem komforu.